Osnovni zakon i osnovno pravo u Nemačkoj

Osnovni zakon

Šta je Osnovni Zakon u Nemačkoj?

Osnovni zakon ili „Grundgesetz“ je ustav Savezne Republike Nemačke. To je skup najosnovnijih prava na kome je organizovano nemačko društvo.

Svi zakoni su izvedeni iz njega i ni jedan ne sme biti u suprotnosti sa Osnovnim zakonom. On je  zakon iznad svih drugih zakona i na njemu se temelji pravni sistem.

Osnovni zakon ima 146 članova. od čega prvih 19 čine takozvana načela „osnovnog prava“ koja postoje sa ciljem da zaštite svakog pojedinca od države.

Neka od ovih članova koji čine „ljudska prava“ se primenjuju na sve u Nemačkoj bez obzira na status boravka u zemlji.

Neki drugi članovi koji spadaju u „građanska prava“ odnose se samo na državljane Nemačke.

Članovi zakona koji spadaju u „ljudska prava“ odnose se na sve ljude na teritoriji bez obzira na status boravka.

Za sprovođenje Osnovnog zakona nadležan je Savezni Ustavni sud i vlada ne može da ga lako izmeni.

Članovi koji čine Nemački Osnovni Zakon:

 

1.Pravo na ljudsko dostojanstvo

Svačiji život je vredan i dostojanstvo svakoga mora da bude zaštićeno, bez obzira da li je on siromašan, bogat, mlad ili star, kao i da li je izbeglica ili državljenin Nemačke.

2.Pravo na slobodu

„Svako lice ima pravo na slobodan razvoj svoje ličnosti ako ne krši prava drugih niti vređa ustavni poredak. Svako lice ima pravo na život i fizički integritet. Sloboda lica je neprikosnovena. Ovo pravo se može ometati samo preko zakona.“

Ovo bi u prevodu značilo da svako lice u Nemačkoj može da živi kako želi. Ako hoće može da živi u planini sam, da se tetovira svuda po telu ili da sluša i gleda filmove koje želi. Sloboda u smislu izbora.

Sa druge strane, ne sme da krši druge zakone, niti da ugrožava druge ljude.

Tako recimo, ako neko želi da spava na klupi u parku neće smeti zbog komunalnog reda.

Pušač sme da puši u svom stanu, ali ne i tamo gde ugrožava druge duvanskim dimom ili tamo gde postoji zabrana pušenja.

Alkohol sme da konzumira, ali samo ako je punoletan, itd…

 

 

osnovno pravo

3. pravo na jednakost pred zakonom

„Sve osobe će biti jednake pred zakonom“.

Svi ljudi imaju ista prava i ne smeju da budu diskriminisani zbog svog pola, porekla, jezika, veroispovesti, seksualnog opredeljenja, boje kože ili invaliditeta.

Država treba da obezbedi da niko ne trpi diskriminaciju. Tako recimo, stanodavac ne bi smeo da vas odbije ako ste druge boje kože i sl…

4.Sloboda veroispovesti

„Sloboda vere i savesti i sloboda ispovedanja verske i filozofske vere je nepovrediva“

U Nemačkoj je dozvoljena svaka religija i svako ima slobodu da ima svoje verovanje. Svako može da se moli kako želi i niko nema pravo da ga uznemirava.

Isto tako, svako može i da izabere da bude ateista.

U ovom članu se između ostalog kaže i da država ne može nikog da prisili da se bori u ratu.

 

 

5.sloboda govora

„Svaka osoba ima pravo da slobodno izrađava i širi svoja mišljenja govorom, pisanjem i slikama i neometano se informiše iz opšte dostupnih izvora.“

U prevodu ne sme biti cenzure. Svako ima pravo da javno iznese svoje mišljenje čak i ako je to kritika države.

Ali opet podvučeno mišljenje. Širenje mržnje nije dozvoljeno, kao i širenje laži i vređanje.

To nije dozvoljeno, jer se time krše tuđa prava.

 

6.Brak i porodica

„Brak i porodica uživaju posebnu zaštitu države“

Pri tome su jednaka prava i homoseksualnih bračnih parova, jer su oni dozvoljeni u Nemačkoj.

Da bi zaštitila porodicu Nemačka država ima posebna dodatna prava za nju. Tako bračni partneri plaćaju manji porez,a porodice sa decim imaju pravo na dečiji dodatak.

Isto tako, država nema pravo da se meša u vaspitanje deteta, ali može dete da udalji iz nje ako smatra da je maltretirano.

 

7.škola

„Ceo školski sistem je pod nadzorom držve. Roditelj sam bira da li dete ide na versku nastavu“

Država nadgleda i reguliše ceo školski sistem. Propise moraju da poštuju kako državne tako i privatne škole.

Sa druge strane, vlade saveznih država donose posebne propise na lokalnom nivou, pa mogu da postoje razlike među školskim sisitemima pojedinih država.

Takođe, po ovom zakonu, ni jedno dete nije dužno da pohađa veronauku. To je slobodna odluka njegovih roditelja.

8.pravo na okupljenje

„Svi nemci imaju pravo da se okupljaju mirno i ne naoružano bez prethodnog obaveštenja ili dozvole. Ako se okupljaju na otvorenom ovo pravo se ograničava zakonom.“

Pod skupom ljudi misli se na skupljanje ljudi sa istim zajedničkim ciljem.

Ako se ljudi skupljaju u crkvi to je slobodan skup i tu se država ne meša.

Ako bi pak, ljudi želeli da se skupe radi protesta, morali bi prvo da se registruju. I ovakve skupove bi država trebala da omogući pod nadzorom, i oni se retko zabranjuju, samo ako postoji strah od nemira.

Na skupovima je zabranjeno nošenje oružija, ali je slobodno da se govori, čak i protiv države.

Ovo spada u „građansko pravo“ i odnosi se samo na državljene Nemačke.

9.pravo na udruživanje

„Svi državljani Nemačke imaju pravo da prave korporacije, ili udruženja.“

Zabranjena su samo udruženja koja su u suprotnosti sa krivičnim zakonom.

To u principu znači, da svaki državljanin Nemačke može da osnuje preduzeće koje može da se bavi privrednim granama po izboru, ali ne i trgovinom oružijem.

Mogu da se udruže u neprofitne organizacije koje bi se bavile očuvanjem okoline, ali ne i u bande.

Radnici mogu da slobodno formiraju sindikate i sl.

10.pravo na privatnost prepiski, telekomunikacije i razgovora

„Privatnost prepiski, telekomunikacija i razgovora je nepovrediva. Sme se ograničiti samo na osnovu zakona“

Niko ne sme da prisluškuje tuđe razgovore,čita prepiske, otvara pakete. Čak ni roditelji, niti policija.

Izuzetak je samo sumlja na planiranje zločina, kada policija može da vrši prisluškivanje ali samo ako poseduje dozvolu suda,

Ljudska praba u Nemackoj

11.pravo na slobodno kretanje na teritoriji države

„Svi Nemci mogu da se kreću slobodno na teritoriji savezne države“

Svaki državljenin Nemačke ima pravo da se slobodno kreće saveznom državom gde želi.

Izuzetak od ovog pravila je recimo zabrana kretanja usled zarazne bolesti, kakav je bio slučaj sa koronom, gde država može da prepiše karantin kao meru protiv širenja zaraze.

12.pravo na slobodno biranje profesije

Svi državljani nemačke sami biraju svoju profesiju, školovanje i radno mesto.

Niko ne može da nekog natera da ide na zanat na primer, ili da radi u firmi u kojoj ne želi.

Isto tako, država ne može ni da garantuje da ćete dobiti posao koji želite ili ići na željeni fakultet.

12.1vojna obaveza

 

Od muškaraca starijih od 18 godina može se tražiti da služe u Oružanim snagama ili nemačkoj vojsci.

Do 2011. svi sposobni punoletni muškarci su služili vojsku 9 meseci gde su naučili da koriste oružijei upoznali se sa radom vojske.

Ako nisu želeli da koriste oružije svoj vojni rok su služili 12 meseci u nekoj ustanovi, recimo bolnici.

Od 2011. je ukinuta obaveza mladića da služe vojsku.

Sada u vojsku mogu da pristupe dobrovoljno, i muškarci i žene.

 

pravo na imovinu

13.nepovredivost doma

Po ovom zakonu privanti prostor je nepovrediv. Pretres mogu vršiti samo organi zakona i to u skladu sa propisom.

Niko ne sme da ulazi u stan bez dozvole, prisluškuje stanare ili ih stavlja pod prismotru.

U stan bez dozvole može ući samo policija po prijavi ili vatragasna služba u slučaju požara.

14.pravo na imovinu

„Imovina i pravo nasleđivanja su zagarantovani“

Država štiti privatnu svojinu. Niko ne možeda uzme ono što mu ne pripada.

Sa druge strane,može da se desi da država nekome oduzme svoinu ako je to za opšte dobro.Recimo, ako treba da prođe put kroz nečiji plac,država može da uzme taj plac ali mora da obešteti vlasnika.

15.javna svojina

Zemljište,prirodna bogatstva i sredstva za proizvodnju, mogu se prenetu u javnu svojinu.

Država može oduzeti od nekog šume, rudnike ili opšte prirodno bogatstvo i tada ono pripada svima u Nemačkoj.

Po ovom članu nije se nikada postupalo.

16.državljanstvo

Ni jedan državljanin Nemačke ne može biti lišen državljanstva.

Izuzetak ovog pravila je jedino ako državljanin Nemačke poseduje još neko državljanstvo. Ovim se osigurava da niko ne može da ostane bez državljanstva.

Takođe, državljanin Nemačke ne može biti izručen drugoj državi, osim ako je reč o međunarodnom sudu ili Evropskoj Uniji.

16.1Pravo na azil

„Lica koja progone po političkoj osnovi imaju pravo na azil“

Ako lice progone iz zemlje iz koje je, Nemačka ga mora primiti u zaštitu. Po „zakonu o Azilu“ lice se može preseliti u Nemačku.

Ovo važi samo ako lice dolazi iz nesigurnih zemalja.

Ako je lice došlo iz razvijenih zemalja, biće odbijeno.

Takvo lice može biti primljeno samo kao izbeglica.

ograničenja prava

17.pravo na žalbe

„Svako lice ima pravo da pojedinačno ili udruženo sa drugima uputi žalbe nadležnim organima“

Svako ima pravo da vladi uputi žalbe i zahteve i ona mora svaku da razmotri i da odgovori na njih.

18.uskraćivanja prava

Niko ne sme da krši osnovna prava drugih.Ako krši prava drugih biće mu ukinuta njegova prava.

19.ograničavanja osnovnog prava

Država ne sme da menja osnovna prava.Promene može da pravi samo u amadmanima, i tada se moraju odnositi na sve ljude nikako na određenu grupu.

Ako neko smatra da država krši njegova prava, može da tuži državu.